TV1 I HAYAT: Ta čudna, nepotrebna riječ kultura

Ove televizije nemaju novinare koji bi pratili kulturu. Imati toliko kulturnih dešavanja, a nemati kompetenciju da ih se predstavi neodgovorno je prema javnosti. Uzmemo li samo SFF, Jazz fest, MESS, Likovnu koloniju u Počitelju te sarajevski Sajam knjige, neophodno je da svaka televizija ima bar jednog novinara koji bi pomenute događaje kompetentno predstavio

 

TV1: SLUH ZA TEME KOJE PREDLAŽU SAGOVORNICI

10. – 16. august 2015.

U POTRAZI ZA DOBRIM TEMAMA: U prošloj analizi TV1 je pohvaljena zbog odabira i obrade teme o sigurnosti u saobraćaju. Tad im je gost, sudski vještak saobraćajne struke, skrenuo pažnju na oduzeta vozila deponovana u Butmiru. U analizi je sugerirano da je to dobra nova tema. U utorak ju je obradila Armina Sadiković. Saznali smo sve o preprekama koje utiču da ta vozila stoje deponovana nerijetko i do momenta kad više ne budu za upotrebu.

JEDNA TEMA OTVARA DRUGU: I ove sedmice imali smo također sličan slučaj, da jedna tema otvori drugu koju treba dodatno istražiti. Prilog Kenana Ćosića od 12. augusta govorio je o novoj koaliciji u Federaciji između SBiH i SDA. Tačnije, o tome šta bi mogao biti kamen spoticanja. Predsjednik SBiH je rekao da će kod najavljenog novog Zakona o šumama držati oči širom otvorene te kako je taj zakon za njih “sveto slovo”. To je ono što je tema, a što nije moglo biti urađeno u spomenutom prilogu. Šta je sporno kod tog zakona, odnosno šta bi sporno moglo biti i šta SBiH želi vidjeti u tom zakonu?

KAKO PROVJERITI STRANAČKE UTICAJE: Kod imenovanja novog kadra na čelne pozicije državnih institucija na TV1 se gotovo uvijek zadrže na manje bitnom. Tako su cijeli prilog 13. augusta bazirali na informaciji koja nije sto posto pouzdana, a ta je da bi novi direktor SIPA-e mogao biti izvjesni Ranko Vuković. Šta mi imamo od te informacije, zašto je taj čovjek bitan? Valjda je bitno šta bi on uradio, a to ne možemo znati jer nismo ni sigurni da će on biti direktor. Međutim, u samoj priči o njegovom mogućem imenovanju imali su priliku za dvije dobre teme koje nekad možda i budu obrađene. Rečeno je da ima više potencijalnih kandidata te da će sa svima u SDS-u biti obavljen razgovor. Potom će se samo jedan, valjda onaj za koga u SDS-u budu smatrali da treba, prijaviti na konkurs. To je, recimo, jedna tema – stranačka provjera prije zvanične, konkursom propisane provjere kandidata. Nakon toga je rečeno da je jedan od uslova za to mjesto da kandidat nije član nijedne političke partije. Tema je šta znači taj uslov, ako imamo stranačku provjeru kandidata? Kako ga učiniti učinkovitijim? Naime, ne moramo biti članovi da bismo služili partiji, kako onda provjeriti stranačke uticaje na formalno nestranačke ljude?

ŠTA NIJE UČINJENO: Imenovan je i novi guverner Centralne banke. Bitna informacija jest da nam se daju njegove reference i date su nam. Međutim, isto je tako bitno da nam se predstavi stanje institucije koje on zatiče, ali i uspjesi ili neuspjesi prethodnog guvernera, što nije učinjeno.

IMENA KOJA NE ZNAČE NIŠTA: U ponedjeljak su nam isto iščitali imena ljudi iz SDA koji bi mogli doći na čelo agencije DEA. Imena koja ne znače ništa, te ta informacija samo opterećuje. Čime se bavi DEA, koji su njeni dosadašnji uspjesi i neuspjesi te ko je za njih kriv ili zaslužan nismo mogli čuti.

ISHITRENOST: Na TV1 ponekad imamo i ishitrenost. U ponedjeljak je voditeljica dnevnika Armina Sadiković ranjavanje Pere Gudelja, u najavi priloga kojim su otvorili dnevnik, okarakterisala kao pokušaj ubistva. U samom prilogu nam je iz MUP-a rečeno da ne mogu “govoriti o kvalifikaciji krivičnog djela” dok ne budu okončane istražne radnje. I voditeljica se toga morala pridržavati. Da ne govorimo o kakvoj je grešci riječ ako dan nakon saznajemo da se radilo o pokušaju samoubistva.

ŠTA SMO SAZNALI O FILMU: Sarajevo Film Festival je kulturni događaj broj jedan ove sedmice, a bit će vjerovatno i sljedeće. Međutim, on je poslužio uglavnom za priču o nečemu drugom, nečemu sporednom. Mogli smo saznati da je grad pun, da se partiji na mnogo lokacija dešavaju do u sitne sate, turizam cvate, itd. U redu je izvijestiti i o tome, ali film ne smije ostati u sjeni toga. Šta smo saznali o filmu općenito ili o nekom pojedinačnom sa SFF-a ili više njih? Nimalo. Moglo se doći do filmskih kritičara ili drugih ljudi iz struke koji bi govorili o ovogodišnjem SFF-u u svjetlu toga šta on zaista donosi. Čime to ljubitelji filma mogu obogatiti svoje iskustvo i znanje ukoliko ga posjete?

PLUS SEDMICE

Praćenje teme i sluh za probleme na koje sagovornici upućuju. Pokazano je to u opisanom prilogu Armine Sadiković o deponovanim automobilima u Butmiru.

MINUS SEDMICE

Nije bilo ničega što bi bilo vrijedno posebno istaći kao nešto što ide drastično ispod prosjeka TV1 ili novinarskih standarda općenito.

OCJENA: 8

HAYAT: RADNICI, RADNICI SVIH ZANATA

10. – 16. august 2015.

POVRŠNO O FILMSKOM FESTIVALU: Na Hayatu, kad je riječ o kulturi, također je glavna tema bio SFF. Jednako površno kao i na TV1. Posebno treba izdvojiti prilog Elme Odobašić od 13. augusta o pripremama za SFF. Radnik zakucava ekser u neku gredu i novinarka ga pita kako je raditi za SFF? On odgovara da je fino. Šta ćemo mi s tom informacijom? To je toliko sporedno da teško nešto sporednije možemo naći i govori nam da novinar ne zna šta bi u svijetu filma sa sobom da radi. Kao da po svaku cijenu želi pobjeći od teme.

DOBRO ODABRANA I JOŠ BOLJE OBRAĐENA TEMA: Ipak, treba pohvaliti odabir teme iz kulture od 10. augusta. Radilo se o imenovanju ljudi u upravne i nadzorne odbore u institucijama kulture u KS. Sumnja se na političku podobnost odabranih. Ona se dokazuje kroz njihove političke funkcije i veze, ali i komparacije s protivkandidatima koji su kvalifikovaniji od odabranih. Osim što je dobro odabrana, tema je, dakle, i dobro obrađena, a obradila ju je Enisa Aletić.

TV ZA SVE GRAĐANE: Istog datuma imali smo i prilog Elme Odobašić o lošem stanju puta na relaciji Ljubinje – Trebinje. Federalni mediji o RS-u, pogotovo o manjim mjestima, rijetko govore kad su u pitanju svakodnevni životni problemi. Obično se govori kada je riječ o krupnim političkim temama ili, u najboljem slučaju, životu povratnika. Zato ovu Hayatovu tendenciju treba pohvaliti. Ako se televizija predstavlja za bosanskohercegovačku, onda to treba i pokazati jednakim medijskim tretmanom svih dijelova te zemlje.

BEZ DODATNE OBRADE: Imali smo i prilog o desetero srednjoškolaca iz BiH koji će godinu dana biti na školovanju u Americi. Radi se o programu koji traje već sedam godina. Ono što gotovo pa iritira kod njene obrade je činjenica da nismo imali nikog ko je već bio u Americi istim povodom da nam kaže svoja iskustva. Tim gore što je to bila tema vijesti 11. augusta. Obradila ju je Enisa Aletić.

IZBJEGNUTA GREŠKA: Takva greška je više nego uspješno izbjegnuta dan poslije. Prilog je govorio o mogućem raskolu unutar SDA. Tim povodom data nam je retrospektiva usitnjavanja stranaka u BiH. Kad sagledamo sva ta usitnjavanja, vidimo da se ništa značajno nije promijenilo. To sugeriše da najava nove stranke nije ništa spektakularno kako se to u pojedinim medijskim i političkim krugovima nastoji predstaviti.

PLUS SEDMICE

Tematsko pokrivanje RS-a, svakodnevnih životnih problema ljudi, kako je to urađeno u opisanom prilogu o stanju puta na relaciji Ljubinje – Trebinje.

MINUS SEDMICE

Hayat stalno potencira tehnološku stranu svog rada te tako u više navrata tokom vijesti upućuju nas na korištenje njihove android aplikacije. To je u redu, čak je i hvaljeno u ovim analizama. Međutim, ove sedmice na svoj YouTube kanal nisu okačili, recimo, vijesti od 15. augusta. Bar ne dan poslije emitovanja. Iako se to dešava tek drugi put kroz višemjesečno praćenje njihovog rada, na to treba skrenuti pažnju. Televizija koja ulaže mnogo u svoj tehnološki progres takve propuste ne bi smjela praviti.

OCJENA: 8

KOMPARATIVNA ANALIZA

Ni TV1 ni Hayat, pokazali su to na primjeru SFF-a, nemaju novinare čiji bi prvenstveni fokus bila kultura. Imati toliko kulturnih dešavanja, a nemati kompetenciju da ih se predstavi kako treba, a kamoli objektivno vrednuje je neodgovorno prema javnosti. Uzmemo li samo SFF, Jazz fest, MESS, Likovnu koloniju u Počitelju te sarajevski Sajam knjige, neophodno je da svaka televizija ima bar jednog novinara koji bi ove događaje mogao kompetentno pokrivati. Da ne govorimo o potrebi za redakcijama kulturnog programa, to je već iluzorno. Nabrojani događaji izazivaju veliki interes kod ljudi ne samo iz BiH već i iz regije pa i šire. Ako se tom interesu ne može adekvatno udovoljiti, onda je bolje nikako i ne pokušavati. Radi se o srozavanju ugleda. Pored svih mogućih filmskih pitanja svim dostupnim filmskim radnicima, pitati fizičkog radnika na SFF-u kako mu je tu raditi problem je koji se tiče ugleda kuće. Osim, naravno, ako taj radnik zbog nečega nije tema. Pitanje njegovog tretmana, uloge i značaja za SFF i slično, što nije bio slučaj.

ISTIČEMO

I jedna i druga televizija su o Tomislavu Salopeku izvještavale u skladu sa zamolbama dužnosnika angažiranih na rješavanju slučaja. U eri dominacije senzacionalizma koji se zna desiti i na ovdje analiziranim televizijama, to je za pohvalu. On je u potpunosti izbjegnut. Saznali smo da je uhvaćen, saznali smo da je sve pokušano kako bi bio spašen i saznali smo da je ubijen. Bez suvišnih detalja i bez morbidnih ilustracija ubistva koje gledaoce samo mogu uznemiriti.

(U srijedu, 19. august čitajte analizu Nidžare Ahmetašević: BHT1 i FTV)