ATV I FACE TV: DVA LICA PROPAGANDE

Komemoracija u Srebrenici i napad na Aleksandra Vučića obilježili su proteklu sedmicu. ATV je prešućivala istinu o srebreničkim zločinima i naglasak stavila na napad na srbijanskog premijera. Face TV je upregla sva raspoloživa sredstva da dokaže kako se radi o velikosrpskom planu skretanja pažnje sa pomena genocida u Srebrenici. Novinarske norme nepristrasnosti očigledno ne važe kada su u pitanju zapaljivi događaji iz bliske prošlosti

ATV: ALTERNATIVNO NOVINARSTVO U SLUŽBI PREŠUĆIVANJA SREBRENICE

9. – 15. juli 2015.

U SREBRENICI SE DOGODIO POMEN: Proteklu sedmicu obilježila je komemoracija žrtvama genocida u Srebrenici, ali i napad na premijera Srbije Aleksandra Vučića koji se dogodio tom prilikom. ATV je dan uoči organizovanog pomena, koji je bio 11. jula, napravila prilog (Đurđijana Vujović) kojim se sam događaj posmatrao isključivo kroz broj zvaničnika koji će prisustvovati ili njihove izjave. Dakle, ono što je razlog pomenu najvećim dijelom je stavljeno u drugi plan, a na jednom mjestu je rečeno kako se radi o pomenu stradanja Bošnjaka. Šta god da su motivi koji postoje iza očite namjere nespominjanja onoga zbog čega se pomen i obilježava (ideološko-politički, senzacionalistički ili drugi mogući razlozi), nezalaženjem u opisivanje onoga što se i desilo prije dvije decenije u Srebrenici, ATV umanjuje svoj kredibilitet. Bitan element u saopštavanju vijesti nedostaje. Ali to je već boljka cijele medijske javnosti RS-a koja se svake godine u julu bori sa Srebrenicom i informacijama koje treba prikriti ili pokriti. Naprimjer, uglednim zvanicama. Ili informacijom o dolasku biciklista iz Beograda.

NAPAD NA VUČIĆA U SVJETLU BEZBJEDNOSNIH PROCJENA: Napad na srbijanskog premijera Aleksandra Vučića u prilozima od 13. jula (Nenad Knežević i Đ. Vujović) posmatran je isključivo kroz bezbjednosni aspekt i pokušaj utvrđivanja odgovornosti kod bh. bezbjednosnih službi. Dan, tj. dva dana poslije napada, kada su se tenzije malo spustile, ili nepovratno usijale, ATV nije stavljao priču u širi kontekst. Sav događaj posmatrao se isključivo kroz bezbjednosne procjene i odgovornost u stilu medija koje interesuju atraktivnost događaja i njihova eventualna senzacionalistička narav. No, opisani pristup opet nije odlazio unedogled. Teško je dati vrednosnu ocjenu takvom pristupu, ili ocijeniti njegovu prikladnost, ali je on zasigurno bolji od jednostranih ideoloških konotacija. A posebno od silnih priloga koji su mikro-pseudoanalizama odlazili do pitanja kao što su – da li se napad uopšte desio? Ili koji su odmah odgovarali na pitanje ko stoji iza napada, sa aluzijom na napadače sa daljinskim upravljačima u dalekim centrima moći.

IZDVOJENO:

Đ. Vujović i M. Mišić, dvije novinarke koje se često ističu inovativnim i profesionalnim pristupom, zajednički su priredile prilog o novom modelu reforme domaćeg pravosuđa kroz strukturalni dijalog. Kada se pojavi termin kao što je “strukturalni dijalog”, preporučljivo bi bilo da ga novinari pokušaju shvatiti, tj. da pokušaju dokučiti šta tačno znači ta forma razgovora u kontekstu obrađivane vijesti, te da se onda publici opiše termin što plastičnije. U suprotnom, pred gledaocima se ponavlja riječ koja navodno sve objašnjava, a ništa ne znači. Novinar može premostiti jamu značenjske praznine, makar ukazivanjem da praznina postoji. U slučaju da je, primjerice, pridjev strukturalno ukras koji služi da stvari učini prividno složenima.

MINUS SEDMICE:

Prilozi o komemoraciji o Srebrenici zahtijevaju opis ili podsjećanje na ono što se desilo 1995. godine.

PLUS SEDMICE:

Nema ga.

OCJENA: 4  

FACE TV: KAKO JE VUČIĆ NAPAO SAM SEBE

9. – 15. juli 2015.

ZAŠTO NOVINARI NE POSTAVLJAJU PITANJA? Proteklu sedmicu u sadržaju dnevnika Face TV-a obilježila je odluka uredništva da se pretvori u očito propagandno glasilo koje se dva dana specijalno bavilo isključivo pozadinom napada na srpskog premijera Aleksandra Vučića. U ponedjeljak je urednica Erna Saljević u program uživo uključila Šemsudina Mehmedovića, poslanika Parlamentarne skupštine BiH, koji je iznosio vrlo jake i smjele kvalifikacije. Njegov jezik obilovao je terminina kao što su: ekspoziture, centri moći, istureni centar, a sve kako bi istakao da iza napada, navodno, stoje velikosrpske sigurnosne strukture. Iznijeta teorija dobila je značajnu minutažu, a urednica i voditeljka Saljević niti jednim pitanjem nije pokušala ispitati valjanost ili pouzdanost iznijetog mišljenja.

NEPROVJERENA OBJAŠNJENJA: Potom je uslijedio prilog o navodnom Memorandumu SANU iz 2012. godine i gledaocima su odjednom citirani odlomci iz tog dokumenta kojeg, opet, navodno potpisuje Dobrica Ćosić. Ubacivanje priloga očit je dokaz da je Face TV odlučila graditi propagandni narativ koji traži svoju konzistentnost, te pred zadatim ciljem ne bira sredstva. Otud je moguće nepovezano i nejasno citiranje i insistiranje na tzv. strateškom dokumentu srpske inteligencije nakon što je Mehmedović prethodno objasnio svoju teoriju o velikosrpskoj zavjeri.

PAMFLETSKO NOVINARSTVO: Vrhunac je ipak bio u utorak u dnevniku Srđana Kureljušića u momentu kada propagandna silina prevazilazi svaku mjeru, te se napad na Vučića sada pokušava objasniti klasičnim pamfletom koji insinuira da je srpski premijer duševno bolesna osoba u raljama paranoje. Potom se pružaju argumenti za tu tvrdnju kojima se radi djetinjaste dramatičnosti dodjeljuju redni brojevi. Primjerice, pod brojem dva, poznat je kao lažov (jedan od “argumenata”), ističe Face TV. Ukratko, uložena je ogromna energija kako bi se srpski premijer optužio da je sve sam inscenirao, ali na amatersko providan propagandni način koji je ozbiljnog gledatelja mogao samo još više razuvjeriti da se radi o nekakvoj paklenoj i smišljenoj zavjeri. No, pitanje je zašto je Face TV trebalo da se upusti u pamfletsko-tabloidnu borbu i da li je to zacrtana uređivačka politika koja će se u osjetljivim događajima uvijek pojavljivati?

MINUS SEDMICE:

Opsesija napadom na Vučića koja je prerasla u pretvaranje medija u bojno polje ideološko-političkih sukoba.

PLUS SEDMICE:

Nije ga bilo.

OCJENA: 2

UPOREDNA ANALIZA:

Napad na Aleksandra Vučića obilježio je proteklu medijsku sedmicu, a ovdašnji mediji su pokazali koliko su krhke njihove neutralno-objektivne pozicije koje nerijetko vole isticati i koje nam se, s vremena na vrijeme, znaju ukazati, ili pričiniti. ATV se zadržavala na tzv. bezbjednosnom aspektu, ne upuštajući se pretjerano u različite interpretacije događaja. Face TV se odlučila za propagandnu igru dokazivanja da je posrijedi velikosrpski plan skretanja pažnje sa pomena genocidu u Srebrenici. Nisu se birala sredstva u dokazivanju unaprijed postavljene tvrdnje, a konačni rezultat je medij koji se pretvorio u servis dnevnih nacionalističkih potkusurivanja. ATV je, pak, odigrala mnogo vještije, ne upuštajući se u dublje komentarisanje, ali je zato istovremeno kukavički prećutkivala istinu o srebreničkim julskim zločinima. Što nas dovodi do zaključka da je ATV svoju propagandnu rolu jednako gnusno (od)igrala. Samo tišinom. Ali znakovitom, ideološkom tišinom.

(U ponedjeljak, 20. juli čitajte analizu Nine Zelenike: Al Jazeera i N1)