KADA ĆE PRESTATI RAT NA NAŠEM OTOKU?

Niko ne osporava pravo na sjećanje na one koji su stradali u prošlom ratu. Problem je činjenica da je u tim sjećanjima najmanje pijeteta za one kojih više nema. Njihove smrti postaju alibi živima. Da nastave rat okončan prije dvije decenije

Dnevnici postaju hronike smrti. Ne one, kako se u novinarskom žargonu kaže, crne, u kojima se izvještava o saobraćajnim nesrećama ili ubistvima i samoubistvima iz inih razloga, već su to razrađena podsjećanja na sve ono što se dešavalo tokom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini.

Iz večeri u večer, kako u centralnoj informativnoj emisiji RTRS-a, tako i BNTV-a, druga polovina dnevnika počinje izvještajima s pomena “nevino ubijenim Srbima u minulom ratu”. Uplakani članovi porodica, svjedoci “zločina i zvjerskog masakra u kojem je ubijana nejač”, bivši borci vojske bosanskih Srba, vođe inih udruženja proisteklih iz rata, političari…. izmjenjuju se na TV ekranu. I obavezni zaključak novinara “za ove zločine još niko nije odgovarao”.

Nikome ne pada napamet osporiti pravo na sjećanje na one kojih više nema. Na one koji su stradali u jednom suludom i ovoj zemlji nepotrebnom ratu. No, problem jeste činjenica da u svemu tome najmanje ima pijeteta za one kojih više nema. Njihove smrti postaju alibi živima. Da nastave rat okončan prije dvije decenije. U kojem su oni drugi, samo i isključivo, ubijali. I zbog čega ih treba konstantno prezirati i držati što je dalje moguće od sebe.

U tu svrhu ne libe se novinari pred kamere dovesti ni osuđene ratne zločince, ni upitno validne svjedoke događaja. Koji pričaju svoju istinu i zbog kojih istina o onome što se zaista u Bosni i Hercegovini dešavalo od 1992. do 1995. godine sve više blijedi. Bio je rat. I uz civile, koji se nisu mogli braniti, ginuli su i vojnici. O čijim se  pogibijama danas u RS-u govori kao o “mučkim ubistvima”. Ratom se uvijek manipuliralo. No to ni u kojem slučaju ne smije biti alibi novinarima da o njemu izvještavaju u pukim frazama, ne propitujući njihovu vjerodostojnost. Iz načina na koji to, posebno, čini uredništvo RTRS-a, nekome ko ne poznaje stanje u BiH tokom minulog rata jedini zaključak nakon tako prezentiranih izvještaja bio bi da su Srbi isključivo bili žrtve. “Pobješnjelih hordi paravojski Bošnjaka i Hrvata, koji su sijali smrt gdje god da su došli.” Za RTRS ne postoje ni Srebrenica, ni Prijedor, ni koncentracioni logori za nesrpsko stanovništvo, tek malo bolji od nacističkih logora smrti, ni Tomašica, ništa. I tako se čini da se po svaku cijenu i dalje samo pokušava naći ravnoteža u zločinama, a ne u pravdi, ako se uopće i smije na takvim pitanjima težiti za ravnotežom.

BNTV, iako stidljivo, uglavnom koristeći agencijske vijesti, ipak progovara i o zločinima počinjenim i nad Bošnjacima i Hrvatima. A mi se pitamo: Da li će ikada biti završen rat na ovom našem otoku?