HAYAT I TV1: VELIKE A LAKO ISPRAVLJIVE GREŠKE

Ove televizije često uzimaju agencijske snimke, čak i kada je riječ o vijestima iz zemlje. Tako se gubi autentičnost novinarskog izraza. Najupečatljivije je to bilo u subotu, kada su imali gotovo identičan prilog o muzeju pravoslavne crkve na Baščaršiji

 

HAYAT: PROPADANJE KROZ IDEOLOŠKE ZAMKE

6. – 12. april 2015.

NOVO, DINAMIČNIJE RUHO: Hayatove Vijesti u 7 promijenile su vizualni identitet. Sada je studijski prostor ispunjeniji informativnim sadržajima. Radi se o telopima, zatim paralelnoj slici voditelja i snimke koja se odnosi na temu te drugim tehničkim i dizajnerskim specifičnostima. U novom ruhu nešto je manji fokus na voditeljima koji odskoro često i stoje, što dodatno povećava dinamizaciju studija. Prijašnja, isključivo “sjedeća” pozicija voditelja te jednobojnost i statičnost enterijera doprinosila je monotoniji.

SVEČARSKI, PATRIOTSKI, PATETIČNI TON: U ponedjeljak, tema Vijesti u 7 bio je antifašizam. Povod je šesti april, godišnjica oslobođenja Sarajeva. Međutim, nema opravdanja da gotovo cijeli dnevnik bude posvećen tome i to u svečarskom, patriotskom i patetičnom tonu. Iako smo imali mnogo sagovornika, mi smo slušali mišljenja i sjećanja, a premalo je bilo argumentovane problematizacije onoga što danas možemo smatrati antifašističkim mainstreamom. Naprimjer, mi danas nemamo zakon o zabrani fašističkih obilježja i organizacija, što je trebalo biti problematizirano. Iz memorijalne kulture Sarajeva, antifašizam iz Drugog svjetskog rata je dobrim dijelom izbrisan, šta s tim? Da li je značajno ispoljavanje fašizma na internetu samo frustracija pojedinaca i zblažnjavanje javnosti ili govori nešto više? Sve su to, uz brojne druge, stvari kojima povod za razgovor može biti šesti april.

SVIJETLA STRANA DNEVNIKA: Istog dana imali smo i prilog o Odluci o grobištima iz Drugog svjetskog rata koja je usvojena u Stocu. Taj prilog Dženete Sarić je ona svijetla strana dnevnika. Izražena je zabrinutost da će Odluka poslužiti historijskom revizionizmu i bojazan da se ne desi događaj sličan onom u Bileći. Naime, u Bileći je srušen partizanski, a postavljen spomenik četnicima Draže Mihailovića.

ŠTA NAM GOVORI ZENICA: S druge strane, samo kao vijest propraćen je dan oslobođenja Zenice od fašizma – 12. april. U toj vijesti tek je spomenuto da niko iz Ze-do kantona nije javno odao počast antifašistima. Nemamo li onda i tu istu bojazan?

IDEOLOŠKO PROKLIZAVANJE: Iako uvijek na strani radnika, Hayat je ove sedmice u ideološkom smislu “proklizao” na drugu stranu. Naime, gost dnevnika 9. aprila bio je profesor s Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Fikret Čaušević. On je relativizirao zaduženost BiH rekavši da je američka veća. Relativizirao je i procenat nezaposlenih u BiH rekavši da je isti procenat u Španiji i Grčkoj. Ono što je voditeljica trebala primijetiti jest da u BiH i u naprednim zemljama svijeta mogu postojati isti problemi, ali da mogućnosti njihovog rješenja nisu iste. U zemljama s kojima nas je Čaušević poredio, radi se o funkcionalnijim političkim sistemima, naprednijem bankarskom sektoru, neizmjerljivo velikoj vojnoj moći, boljem protoku roba, ljudi i ideja… Da ne govorimo o njihovom globalno-političkom uticaju, obrazovanju usklađenom s potrebama tržišta rada i sl. Mnogo je, naime, toga u bijelom svijetu naprednije nego u BiH te samim tim problemi zaduživanja i nezaposlenosti lakše su rješivi.

KAD SE LUKAŠENKO LATI EKONOMIJE: Odmah nakon Čauševića emitirana je vijest da će Lukašenko u Bjelorusiji uvesti plaćanje poreza na nerad. Melina Rašidović nam kaže da on tim potezom vraća termine socijalnog parazitizma i socijalizma a sve u cilju kažnjavanja onih koji ne žele da rade. Potez tog diktatora tumači se i na način prisiljavanja ljudi na rad, pa i besplatan. Ako nemaju novca, onda će radije mnogi od njih besplatno ili za beznačajnu sumu raditi nego biti u Lukašenkovim zatvorima. Ako uspije u svom naumu, Lukašenko bi time Bjelorusiju proglasio rajem na zemlji u kojem nema nezaposlenih. Hayatova formulacija vijesti je, ideološki gledano, problematična jer u prvi plan stavlja diktatorove dobre namjere, kojih, ustvari, nema.

RAD I ROPSTVO: To pojačava i iskaz voditeljice Nerme Turić koja je, nakon bloka poslovnih vijesti, u najavi sljedećeg priloga rekla kako ima i onih koji hoće da rade, ali im ne daju. To implicira da u Bjelorusiji neće da rade, pa ih tjeraju. Međutim, tamo ih ne tjeraju na rad, već u ropstvo.

RUŠENJE PREDRASUDA O ROMIMA: Ove sedmice obilježen je i Dan Roma, kojem je Hayat posvetio značajnu pažnju. Dobri prilozi Veldina Čustovića prikazali su nam težak život Roma u onim segmentima u kojima je uzrok takvom životu vlast. Također, prikazao nam je i pozitivne primjere – Romi koji rade i koji su uspješni u svojim poslovima iako su neki maloljetni. Takvim prilozima ruše se predrasude o Romima kao “neradničkom” narodu.

KO VAS JE OVLASTIO? Međutim, istog dana, 8. aprila, u studiju je bio gost Sabahudin Tahirović, član Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH. Da bi se poboljšalo stanje Roma, on smatra da, između ostalog, Romi treba da imaju “dobar odnos sa svojim vođom kao što sam ja”. Dakle, čovjek se samoproglasio vođom Roma, a voditeljica ne reaguje. Još je rekao kako govori u ime svog naroda, a pitanje: “Ko Vas je ovlastio da to radite?” nije dobio.

PLUS SEDMICE

Vijesti i prilozi o mladima i za mlade koje smo ove sedmice imali svaki dan. Također treba izdvojiti pojačan interes za ekologiju i kulturu.

MINUS SEDMICE

Iz neznanja ili svjesno upadanje u ideološke zamke kakve su opisane u slučajevima gostiju Fikreta Čauševića i Sabahudina Tahirovića. Također i u slučaju vijesti o Lukašenkovom potezu prisilnog zapošljavanja ljudi.

OCJENA: 7

TV1: JEZIK PREDRASUDA

6. – 12. april 2015.

ODLIČAN POČETAK: Na TV1 odličan početak. Prva dva dana kao vijest broj jedan imali su puštanje na slobodu Arnesa Delića, čovjeka koji je priznao ubistvo dvoje staraca, hrvatskih povratnika u selo Ratanj kod Kaknja. Također je data i reakcija jednog fratra koji je, zahvaljujući nekažnjavanju onih koji počine ubistvo starih i nemoćnih, bh. društvo nazvao fašističkim.

MEMORIJALNA KULTURA SARAJEVA: Također, šesti april, kao dan oslobođenja Sarajeva te datum početka opsade, bio je značajno zastupljena tema. Međutim, prevelik prostor dat je političarima koji su premalo učinili da se fašizam ne ponovi. Izjave su dali: Milan Dunović, Šefik Džaferović, Željko Komšić, Denis Zvizdić i Fikret Grabovica. Ipak, utisak je popravila gošća Nora Hanić, kćerka Olge Sučić. Olga je, uz Suadu Dilberović, prva žrtva opsade, ali njeno ime dugo nakon rata nije bilo istaknuto na mjestu njene pogibije, uz Suadino. S Norom je kroz priču o njenoj majci problematizirana memorijalna kultura Sarajeva te kakav status imaju nemuslimanska imena u Sarajevu i njihovi nositelji. Za diskriminaciju te vrste, sinonim, dugo iza rata, bila je upravo njena majka.

POLITIČKI SUKOBI: Na TV1 ne mogu se odmaći od političkih prepucavanja. Nakon formiranja vlasti, prešli su na Republiku Srpsku i svakodnevne optužbe između Dodika i predstavnika opozicije. Tome se više broj ne zna, a na TV1 kao da svakoj toj optužbi hoće da stvore medijski prostor. Teško je povjerovati da se radi o nedostatku sluha za bitno, pogotovo nakon ove sedmice. Iako nisko pozicioniran, šestog aprila emitiran je prilog Armine Sadiković o potražnji medicinskih radnika u Njemačkoj. To je nesumnjivo ono što zanima veliki dio populacije u BiH. Od srednjoškolaca medicinskih škola, preko studenata svih fakulteta u vezi s medicinom, do kompletnog bh. medicinskog osoblja. Načini odlaska iz upropaštene zemlje i mogućnosti bolje egzistencije su tema broj jedan. Šta Dodik kaže Bosiću i obratno je tema koja se sve više tiče samo njenih aktera. Tačnije, trebalo bi da je tako, ali pridajući joj pažnju mediji joj pridaju i društveni značaj.

PREDRASUDE I JEZIK: Na TV1 mora se poraditi na jeziku koji otkriva predrasude. Najavljujući prilog o predškolskom odgoju, sedmog aprila voditelj Ognjen Blagojević rekao je da čak i Kazahstan ima dva puta više djece obuhvaćene tim odgojem od BiH. Postavlja se pitanje, zašto je to čudno? Po čemu je to Kazahstan inače lošiji od BiH pa da bi trebao biti i u broju djece u predškolskim ustanovama? Radi se, sve su prilike, samo o predrasudi.

Istog dana, u prilogu Aleksandre Tolj, predsjednica općinskog suda u Sarajevu je u više navrata potpisana kao predsjednik.

ZA KOGA NAJLJEPŠI? Prilog o ženskom fudbalskom klubu u Mostaru emitovan 10. aprila bio bi odličan da u njemu Mostar nije proglašen najljepšim gradom u BiH. Čime se takvo nešto dokazuje? Autor priloga nije potpisan, barem ne u internet-izdanju priloga. Na snimku je logo Agencije Anadolija, pa možda autor uopšte nije s TV1, ali tako formulisani iskazi ne bi trebali ići u program ma o kome da je riječ.

Navedena tri nisu jedini primjeri predrasuda skrivenih u jeziku novinara TV1.

POGUBNI IZOSTANAK DRUGE STRANE: Ne da je dobro, nego je obavezno u prilozima imati drugu stranu. Međutim, na TV1 često bez provjere daju prostor onima o čijem se kriminalu govori. Tako su iz Stanić Investa u prilogu Armine Sadiković osmog aprila radnike Feroelektra koji protestuju prozvali plaćenicima tuđih interesa i rekli da većina njih nisu ni zaposleni u Feroelektru. Nijedno ime i nijedan dokaz nisu navedeni da potkrijepe tvrdnju. Podsjećamo, Stanić Invest i dalje upravlja kapitalom Feroelektra iako je ta firma vraćena u vlasništvo države.

SUD, MITO I DOKAZI: Dan poslije, Midhatu Osmanoviću, osuđenom za primanje mita, data je prilika da kaže sljedeće: “Ukoliko nađete ijednu osobu od koje sam ja tražio ne cent, već pola centa, ja bih završio ovo suđenje puno ranije.” Znači li to da ga je sud osudio bez dokaza?

PLUS SEDMICE

Kao i na Hayatu, povećan interes za kulturu, ekologiju i mlade.

MINUS SEDMICE

Jezik predrasuda.

OCJENA: 6

KOMPARATIVNA ANALIZA

I Hayat i TV1 često uzimaju agencijske snimke čak i kada je riječ o vijestima iz zemlje. Zahvaljujući tome dešava se gubitak autentičnosti novinarskog izraza i jedne i druge kuće. Najupečatljivije je to bilo u subotu kada su i jedni i drugi imali gotovo identičan prilog o muzeju pravoslavne crkve na Baščaršiji.

ISTIČEMO

Podijeljenost vijesti u rubrike na Hayatu, koji je uveo i poslovne informacije, čini se korisnim. To nas tjera da sami tražimo teme a ne da se oslanjamo na pozive i najave događaja. Oslanjajući se na spomenuto, nekad i ne htijući dajemo primat politici jer su političari ti koji u najvećoj mjeri insistiraju na pojavljivanju u medijima. Teme koje nude, nerijetko se ne tiču ničeg drugog osim samopromocije.

(U srijedu, 15. april čitajte analizu Nidžare Ahmetašević: BHT1 i FTV)