TV1 i HAYAT: KAKO TRETIRATI DODIKOV ŠOVENSKI ISPAD

Bio je to ispad koji je šokirao regiju. Hayatu ta priča nije bila zanimljiva, a TV1 među rijetkim je bh. televizijama koja je o tome imala izvještaj. I to vrijedi istaći

 

TV1: SOLIDARNOST S KOLEGICOM KATANOM

9. – 15. mart 2015.

RASPODJELA FOTELJA: Raspodjela ministarstava na nivou Federacije BiH je dogovorena i to je dobro za TV1. Barem kada je formiranje vlasti u pitanju, neće više biti nesadržajnih priloga. Međutim, prva tri dana ove sedmice vlast nije bila formirana pa smo među glavnim vijestima imali upravo to. Ipak, za razliku od prošle sedmice, bilo je nekih pomaka nabolje. Naprimjer, u ponedjeljak je u prilogu o formiranju vlasti izjavu dao i Adis Arapović iz Centra civilnih inicijativa. Rekao je kako se radi samo o raspodjeli fotelja i kako građane ne zanimaju politička prepucavanja, pa je tema dobila kritički uklon prema  dogovorima i njihovoj suštini. Sami političari su rekli kako su se dogovarali prethodne noći i kako će se dogovarati sljedećeg dana.

ZBOG ČEGA POSTOJE PRESS-KONFERENCIJE? U utorak smo imali niz izjava političara s press-konferencija koje su gotovo sve bile neodređene i ignorantske prema pitanjima novinara. Bakir Izetbegović je tako rekao kako novinarima neće ništa kazati, ni ko odustaje od pregovora ni ko je šta dobio. Postavlja se onda pitanje zašto se uopšte organizuju press-konferencije te zašto novinari prenose izjave nekoga ko ih očito potcjenjuje. Dakle, Izetbegović tu stvara privid transparentnosti pregovora, pojavi se da o njima govori i onda kaže kako neće da govori. Dragan Čović je rekao kako Ministarstvo finansija mora pripasti HDZ-u, da bismo sutradan imali priliku čuti i Željka Komšića koji je jednako kategorično tvrdio da ono mora pripasti DF-u. Tu smo ostali uskraćeni za pitanje suštinskih razlika vođenja tog ministarstva u slučaju da pripadne jednoj ili drugoj stranci, ako one postoje. Novinar Kenan Ćosić, autor oba priloga, nije nam donio taj odgovor. Bez njega, prilozi su samo prenos prepucavanja.

KULTURA KAO IZNENAĐENJE: Ono što kod privatnih televizija uvijek pozitivno iznenadi kad se desi, jesu vijesti iz kulture. Za pohvalu je kad imamo jednu takvu vijest sedmično, a na TV1 imali smo ih više od pet. Međutim, ne može se reći da su sve obrađene kvalitetno ili pozicionirane u skladu s njihovim značajem. Pred kraj dnevnika 10. marta pročitana nam je vijest da su stećci nominirani za listu UNESCO-ve svjetske baštine. Ta informacija je od regionalnog značaja jer stećke su nominirale BiH, Srbija, Hrvatska i Crna Gora. Najviše nominiranih nekropola nalazi se u BiH. To nam uopšte nije rečeno. Takva vijest zasluživala je i bolju poziciju i bolju obradu, pogotovo uzmemo li u obzir činjenicu da BiH na pomenutoj listi ima samo dva spomenika.

NEIMENOVANI IZVORI: Istog dana imali smo prilog o tome da je sin Selvedina Beganovića priznao kako je lažirao napad na sebe. Ono što je problematično u tom prilogu je to da su prenesene sumnje neimenovanih izvora iz Islamske zajednice kako je napade na sebe izmislio i sam Selvedin. Sumnje neimenovanih izvora ne možemo prenositi bez nekog osnova, a ovdje je osnov bio više nego blijed. Navedena je navodna efendijina želja da bude glavni imam u Velikoj Kladuši. Zašto bi neko pričao protiv odlazaka na strana ratišta, lažirao napade na sebe, čak i nožem, da bi postao glavni imam u jednom mjestu? Prilog Abele Purivatra zbog nepostojanja odgovora može se smatrati krajnje neprofesionalnim, čak i ako se dokažu pretpostavke navedene u prilogu. Naime, pretpostavke su još uvijek neutemeljene, bez dovoljno dokaza, s anonimnim izvorima i možemo samo zamisliti koju štetu mogu nanijeti Beganoviću u slučaju da jest žrtva za koju se predstavlja. U što je još uvijek opravdanije sumnjati nego da nije.

OLAKO PRENESENA TVRDNJA: Odmah nakon tog priloga imali smo još jednu olako prenesenu tvrdnju. Emitovan je prilog Armine Sadiković o suđenju Mensuru Peljti za navodne ratne zločine počinjene na teritoriji Brčkog. Imali smo iskaz advokata i iskaz osumnjičenog, bez iskaza tužitelja. Pritom, advokat tvrdi da je tužba političke naravi, govori se o relativizaciji ratne krivice i sl. Niko ne objašnjava zašto bi se stvari političke, ideološke i istorijske prirode lomile preko bivšeg boksera, bez potcjenjivanja njegovog zanimanja.

PET MINUTA NOVINARSKOG ČITANJA: I ove sedmice obrađivana je jako važna priča o akteru afere “Gibraltar” Nevenu Kulenoviću i njegovim navodnim finansijskim malverzacijskim radnjama u vezi s Eronetom. Priča je, kao što je rečeno, važna, ali veliko je pitanje koliko je gledana. Radi se o tome da je obrada teme loša. Bilo je to pet minuta novinarskog čitanja (samo jedan glas) i snimak dokumenta kojim se navodni kriminal pokušava dokazati.

PLUS SEDMICE

Prilog Abele Purivatra od 15. marta o napadu Milorada Dodika na novinarku Gordanu Katana. Dnevnik TV1 je jedna od rijetkih informativnih emisija na bh. televizijama koja je o tome izvijestila i to vrijedi istaći. Međutim, Dodikov napad je sadržavao mizoginiju, nacionalnu netrpeljivost, pri čemu je Dodik još otvoreno priznao cenzuru. Rekao je da je on zabranio nabavku Oslobođenja za koje Katana piše u institucijama RS-a. To je zahtijevalo i reakciju same kuće TV1 te osudu tog čina u ime kuće zarad novinarske solidarnosti i kolegijalnosti.

MINUS SEDMICE

U tekstu navedeni prilozi Armine Sadiković i Abele Purivatra od 10. marta.

OCJENA: 6

HAYAT: ŽIVOTNE, POJEDINAČNE PRIČE OD DRUŠTVENOG ZNAČAJA

9. – 15. mart 2015.

KOME IDE JEDNOKRATNA POMOĆ: Vijesti u 7 Televizije Hayat, već je rečeno, dosljedno vode računa o životnim pričama običnih ljudi. Te priče gotovo nikad nisu same sebi svrha, već služe kao ilustracija za neki društveni problem ili pozitivnu praksu. Da li je to razlog što ih ljudi nerijetko prepoznaju kao bliske sebi te sami kontaktiraju Hayat da im predstave svoj slučaj?

Ove sedmice javila im se porodica Bakarević. Zanin Bakarević, ratni vojni invalid, dobio je ponudu izvjesnog Gracića da mu ovaj ubrza jednokratnu pomoć koju dodjeljuje Kanton Sarajevo uz izvjesnu naknadu. Pomoć je iznosila 5.000 KM. Ispostavilo se da od dobijene pomoći Zanin mora vratiti Graciću 4.500 KM, tačnije ucijenjen je da to uradi. Tema je pokrenula i pitanje odgovornosti Ministarstva branitelja KS. To je dobar primjer prezentacije teške životne situacije jedne porodice koja je ogledalo političke pa i društvene situacije u njihovom okruženju.

DŽANDAR BAKLAVA KAO VITALNI NACIONALNI INTERES: Međutim, Vijesti u 7 nerijetko daju priloge revijalnog karaktera, čiji se sadržaj neopravdano predstavlja kao značajan za širu društvenu zajednicu. Tako smo 9. marta imali prilog Elme Begović-Omerašević o džandar baklavi. Problem je standardizacija autentičnih bh. proizvoda, a kao ilustracija problema uzeta je pomenuta slastica. Nije ostalo jasno šta bismo dobili standardizacijom te baklave. Osim toga, novinarka je naziva sarajevskom, a ničim ne dokazuje da je to neki specifikum samo Sarajeva. Čak u prilogu nije dokazano ni da je specifično bosanska. Nema problema ni u smislu da je neka druga zemlja pokazala interes da je standardizira kao svoju. Pa čak i kad bi se to desilo, kakve su stvarne posljedice toga po ljubitelje džandar baklave u BiH? Cijela priča je napravljena bez pravog povoda i teško da se može naći opravdanje za njeno smještanje u informativni program.

VJEŠTAČKA OPLODNJA: Istog dana tematizirano je i neusvajanje Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Iako je tema od interesa za javnost, predstavljena je neinformativno i zbunjujuće. Jedna od sagovornica bila je Zorica Maros, potpisana samo kao profesorica. Govorila je o tome kako se “stvaraju” ljudi da bi se koristili u naučne svrhe, pa čak i u kozmetičke. Nije naveden primjer kao ni argument zašto je to loše, kao ni dokazi o identičnosti pojma čovjek i pojma zametak. U novinarskom offu rečeno je kako je Zakon naučno neutemeljen, a to je elaborirala profesorica Maros. Rekla je kako je zametke dozvoljeno zamrznuti ili uništiti ako im istekne rok, ali ne i pokloniti. Nije jasno zašto je to nenaučno te kome i zašto pokloniti zametak kojem je “istekao rok”?! Zbog toga što priča s naučnog aspekta i zbog montažnog postupka, gdje u toku govora profesorice Maros vidimo slike u vezi s embriologijom, stiče se utisak da je Maros embriologinja. Međutim, na internetu se može naći da je teologinja. Njeno loše predstavljanje uticalo je zbunjujuće jer je nenaučno govorila o stvarima nauke, ali čini se da ni kao teologinja nije adekvatno predstavljena jer joj nije dat prostor da s moralnog aspekta obrazloži svoje stavove. Onaj o tome da bi bilo u redu pokloniti zametak, umjesto uništiti ga ili zamrznuti kad mu istekne rok, uistinu je zbunjujući.

PONAVLJANJE TEMA: Kada je medicina u pitanju, 10. marta mogli smo vidjeti prilog o liječenju reumatoidnog artritisa te o donaciji Vlade Japana pojedinim domovima zdravlja u BiH. Gotovo identičan prilog mogli smo vidjeti u Vijestima u 7 od 12. marta. Ovaj postupak ponavljanja teme, gotovo repriziranja, loša je praksa i teško mu je naći opravdanje.

ZNALAČKI O FORMIRANJU VLASTI: Međutim, Hayat se vrlo dobro snalazi kad je u pitanju izvještavanje o formiranju vlasti. O tome puste goste dnevnika da govore, a vijesti imamo samo kad se nešto desi. O lošoj političkoj komunikaciji prošle sedmice je govorila komunikologinja, a ove sedmice ugostili su profesora Envera Kazaza. On je rekao da mi ne možemo tačno znati o čemu političari pregovaraju te da je vlast izmještena iz javne u sferu kuloara. Unatoč svim izvještajima stranaka za javnost te press-konferencijama političara.

I u Vijestima u 7 imali smo dovoljno informacija iz kulture. Ona o nominaciji stećaka na UNESCO-vu listu svjetske baštine pozicionirana je kao prva 10. marta. Njoj je bio posvećen prilog, a rečeno nam je i da se radi o regionalnoj nominaciji. Ta vijest bila je povod da tokom sedmice imamo i tematiziranje malog broja spomenika iz BiH na listi svjetske baštine.

PLUS SEDMICE

Izvještavanje o ucjenjivanju porodice Bakarević.

MINUS SEDMICE

Ni riječi o napadu Milorada Dodika na novinarku Gordanu Katana. Ako nisu reagovali zbog Dodikovog šovinizma, kao novinari su morali reagovati na njegovo otvoreno priznavanje cenzure, tj. zabrane kupovine Oslobođenja u institucijama RS-a.

OCJENA: 6

KOMPARATIVNA ANALIZA

I Hayat i TV1 izvještavali su o helikopterskoj nesreći koja se desila u Srbiji, u kojoj su poginuli svi članovi posade te beba koja je prevožena. Nesumnjivo bitna vijest. Međutim, teško je naći odgovor da li komemorativna sjednica povodom pogibije vojnih lica u drugoj zemlji zaslužuje tretman koji je dobila na ove dvije televizije. Imali smo izjave njihovih kolega koje su ih veličale kao ljude i profesionalce. Ništa neobično, to se radi na svakoj komemorativnoj sjednici. Ono što je bitno jest na osnovu čega se procjenjuje javni interes takve teme u BiH?

ISTIČEMO

Sumiranje političkih pregovora 10. marta u dvije rečenice koje je izrekao voditelj Emir Jamak. Rekao je da se još ništa nije dogodilo, ali da su ipak dužni dati tu informaciju. To je bilo sve. Elegantno, kratko, jasno i dovoljno informativno, odoljelo se političkoj trakavici.

(U srijedu, 18. marta čitajte analizu Nidžare Ahmetašević: BHT1 i FTV)