RTRS: Partijski, a ne javni servis
BN TV: Federacija je zemlja daleka

U informativnim emisijama RTRS-a, doslovno svaki drugi prilog bio je o Miloradu Dodiku. Paralelno s tim, vođena je neviđena hajka na opozicione partije, njene članove i kandidate

Predstavnici bosanskohercegovačkih javnih emitera su na sjednici održanoj sedmog novembra upozorili na “dramatičan pad prihoda od RTV takse”. Kada bi centralna informativna emisija RTRS-a, Dnevnik 2, bila odlučujući faktor koji bi građane opredjeljivao da izvrše zakonsku obavezu, odnosno plate RTV taksu, onda bi, osim partijskih vojnika SNSD-a i fanova Milorada Dodika, malo ko imao razloga da to učini.
Kako je predizborna kampanja početkom oktobra ušla u ključnu fazu, tako je uredništvo RTRS-a u potpunosti i krajnje svjesno zanemarilo činjenicu da je javni servis. Servis svih građana, bez obzira na njihova politička, nacionalna, vjerska opredjeljenja i uvjerenja. Umjesto toga dobili smo besprizorno partijsko glasilo, koje je, na teret svih građana, promovisalo SNSD i njenog predsjednika. U danima od 1. do 12. oktobra, svakodnevno pitanje nakon odgledanog Dnevnika 2 bilo je: Može li gore? A moglo je. Toliko da su u pojedinim centralnim informativnim emisijama te RTV kuće doslovno svaki drugi prilog ili vijest bili ili Dodikova izjava ili njegove aktivnosti tokom tog dana.
Paralelno s tim, novinari RTRS-a vodili su neviđenu hajku na opozicione partije, njene članove i kandidate. Istovremeno, iako formalno stranačke aktivnosti vezane za predizbornu kampanju nisu emitovane u dnevniku, prostor koji je aktuelna vlast dobila za samopromociju kroz kvaziaktivnosti predsjednika, premijerke, ministara i inih partijskih aktivista bio je u najmanju ruku nepristojno velik.
Profesionalno i nepristrasno izvještavanje RTRS-a, koje ni prije izbora nije bilo na visokoj razini, u kampanji je doživjelo potpuni sumrak. I to u mjeri koja u toj medijskoj kući nije viđena od konca 1995. godine. Dnevnici su izgledali kao da su urađeni pod dirigentskom palicom tadašnjih urednika Srpske radio-televizije Ilije Guzine ili Riste Đoge, samo što su umjesto Bošnjaka i Hrvata “krvni neprijatelji” postale opozicione partije. Kada bi u Republici Srpskoj postojalo odgovorno javno mnijenje, a članovi Upravnog odbora RTRS-a ne bi bili birani po političkoj podobnosti, već profesionalnosti, onda bi postojala i mogućnost da uredništvo RTRS-a bude pozvano na odgovornost.
Propagandno-partijski bilteni na koncu su kulminirali u tragikomediju prilogom o Putinovom dolasku na vojnu paradu povodom 70 godina oslobođenja Beograda. Naravno, glavni lik i ove priče je Milorad Dodik, a budalaštinu desetljeća izrekao je vojni analitičar Miroslav Lazanski. Onom, sada već čuvenom izjavom o “učešću Vojske RS-a u oslobađanju Beograda”.
Okončanje izbora dovelo je i do stišavanja navijačkih strasti i podizanja, koliko-toliko, profesionalnih standarda, ali šteta koja je napravljena toliko je srozala ugled RTRS-a da će ga teško biti popraviti.
Ono što ostaje konstanta RTRS-a jeste nastojanje da se RS javnosti predstavi kao “bolji, pravno uređeniji i iznad svega ekonomsko prosperitetniji dio BiH”. Širenje lažnog optimizma i svakodnevno najavljivanje velikih infrastrukturnih projekata okosnica su onoga što bi se moglo nazvati blokom ekonomskih tema. Stoga se svjesno prenebjegavaju i štrajkovi radnika, gubici u poslovanju javnih preduzeća, narastajuće siromaštvo, nezaposlenost…
Kada je u pitanju BN TV, kako je riječ o privatnoj medijskoj kući, svrstavanje uz određenu političku opciju, iako neprofesionalno, nije i neočekivano. Uređivačka politika BN-a već godinama je okrenuta ka partijama koje čine opozicionu političku scenu u RS-u i to je u predizbornoj kampanji samo dodatno naglašeno. Poštujući kodeks izvještavanja, u toku kampanje BN TV je redovno izvještavala o aktivnostima predstavnika aktuelne vlasti koristeći pritom najave priloga da u njih ubaci cinične opaske. Od komentara se nisu libili ni sami novinari u svojim prilozima, s očitom namjerom “da građanima dodatno podvuku očigledno”.
Daleko više od samog odnosa prema vlasti i opoziciji, zabrinjavajući je pristup BN TV-a prema dešavanjima iz proteklog rata u BiH. BN Televizija je jedini medij u Republici Srpskoj koji na dnevnoj bazi prati i izvještava o suđenjima pred Haškim tribunalom. Nakon okončanja suđenja bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću, sada je u fokusu suđenje bivšem generalu Vojske RS-a Ratku Mladiću. Brojne presude Tribunala za ratne zločine, uključujući i one za genocid izrečene vojnom i političkom rukovodstvu RS-a, Srebrenica, Prijedor, opsada Sarajeva, masovne grobnice s više stotina tijela ubijenih bošnjačkih i hrvatskih civila, poput one u Tomašici…, nisu bili povod da BN TV preispita svoj odnos prema ratnim zločinima. Umjesto toga, selektivno se biraju iskazi svjedoka odbrane koji u pravilu negiraju navode Haškog tužiteljstva pa se potencira pitanje zašto se Karadžiću i Mladiću sudi pred Tribunalom. Takva praksa samo je još jedan u nizu primjera nespremnosti ovdašnjeg društva na suočavanje s prošlošću, koje ne doprinosi niti pomirenju niti istinskoj obnovi suživota u BiH.
“Federacija je zemlja daleka” najslikovitiji je opis odnosa i RTRS-a i BN TV-a prema polovini države u kojoj djeluju. Naprosto je zapanjujući nivo ignorancije prema bilo čemu što se dešava u Federaciji BiH. Od toga izuzetak čini tek koja vijest iz crne hronike ili događaj, što je posebno izraženo na RTRS-u, kojim treba ukazati na “nefunkcionalnost BiH, za koju je kriv, a ko drugi, nego drugi entitet”. I to je ono oko čega postoji konsenzus ove dvije medijske kuće, koje neprestano vode bitku oko rejtinga gledanosti njihovih programa.
Ali ako već ne znamo šta se dešava u polovini države, BN TV se brine da nadugačko i naširoko budemo informisani o političkom, vjerskom i javnom životu Srbije, o crnoj hronici i sportu prekodrinskih susjeda. I to je jedan od apsurda ovdašnje svakodnevnice: vlast kojoj je jedan medij najveći javni oponent, u isto vrijeme ima u njemu saveznika za provođenje suspektne politike permanentnog osporavanja države Bosne i Hercegovine.
U svemu tome najmanje je ljudi i njihovih problema. U ružičastom svijetu RTRS-a, siromaštvo, nezaposlenost i bolest ne postoje. BN TV još ih se i sjeti, ali pažljivim iščitavanjem i ti su ljudi samo dobra podloga za ukazivanje prstom na vlast.
I sve to u cijelosti čini paket dva siva, dosadna dnevnika. U kojima nas prezenteri BN-a, zavijeni u crninu kao na kakvom parastosu, ozbiljnih lica upozoravaju da zarad ove vlasti i nama samima slijede crni dani, a oni s RTRS-a uvjeravaju kako živimo u idealnom društvu, ali ga nismo sami kadri spoznati.