Koliko radnika smije u dnevnik?

ATV je sklonija senzacionalizmu, a TV1, gajeći proklamovani imidž informativne televizije, više mjesta ustupa društveno-političkim vijestima. Zajednička im je marginalizacija radničke klase

ATV                                                                                                                                                 1. oktobar 2014.

Gorki ukus senzacionalizma i ideologije

Centralne ATV vijesti otvorene su citatima Radovana Karadžića iz njegove završne riječi, koje nam prezenterka vijesti odvažno saopštava naglašavajući njihovu bitnost. Potom slijedi poduži prilog u kojem se sažimaju najznačajnije izjave optuženog, a uredništvo izbjegava stavljati vrednosne kvalifikative uz njegovo ime. Ne koriste se odrednice “bivši predsjednik Srpske”, “optužen za najteže zločine” i slično. Dva puta je prikazan i snimak Karadžićevog govora. U trenutku kada se vijest pokušava staviti u širi kontekst saznajemo isključivo hronologiju hapšenja i isporučivanja optuženog, dok krivična djela za koje odgovara, iako se radi o genocidu i zločinima protiv čovječnosti, ne saznajemo.

Iduća vijest se tematski i ideološki nadovezuje na prvu i u njoj smo obaviješteni kako pravnici ističu da je “međunarodni sud izgubio kredibilitet”. “Pravnici”, predstavljeni javnosti kao glas struke, dva su profesora prava sa Univerziteta u Banjoj Luci što ideološki lamentiraju nad zatočenim ideologom etničkog nacionalizma. Svaki je dobio pravo na po jednu izanđalu lamentaciju u udarnim vijestima, bez prikazanih drugačijih pogleda.

Vijesti su nastavljene izvještavanjem sa suđenja banjalučkim ljekarima zbog nesavjesnog pružanja ljekarske usluge preminulom Aleksandru Benoviću, što je informacija koja zaslužuje pažnju, ali ostaje utisak (ne)namjernog senzacionalizma i nedovoljne pripremljenosti. Naime, novinarka Sandra Kukić ne upoznaje javnost sa okolnostima slučaja sažimanjem optužnice, pa smo uskraćeni za jasniji uvid u sporni slučaj. Uslijed nedostatka informacija, pažnja gledaoca se fokusira na date izjave oštećene porodice, koje su, razumljivo, praćene naglašenim emocijama i tako njihov ustupljeni prostor dobija izraženiju senzacionalističku narav.

Potom smo obaviješteni o pokušaju samoubistva jedne osobe u Bijeljini i ostaje nejasno zašto je ovakva vijest uopšte uvrštena u centralni informativni sadržaj, osim što je pobuda najprizemniji senzacionalizam. Nisu predočene indicije o širem značaju nesrećnog događaja koji je lična i porodična tragedija, i kao takva ne bi se smjela zlorabiti u komercijalne medijske svrhe. Posebno je sramotna praksa koju je primijenila i ATV navođenjem identiteta unesrećenog Bijeljinca, dok se optuženici i osuđeni kriminalci redovito predstavljaju javnosti inicijalima. Baš kao u petoj vijesti o građaninu koji je sjekirom napao štand SDS-a, gdje su nam dati samo inicijali D.T.

Pregled iz crne hronike s još jednim spominjanjem samoubistva uvršten je i u blok vijesti iz regiona, tačnije iz Srbije, čime se potvrđuje da uredništvo ovakve vijesti smatra atraktivnim/isplativim. Zanimljivo je osvrnuti se i na način na koji je obrađena jedna od inače rijetkih vijesti iz svijeta. Javnosti je novoizabrani generalni sekretar NATO-a u biografskom osvrtu predstavljen pikanterijama kao što su ljubav prema Srbiji, ćevapima, punjenim paprikama i dadilji iz Subotice. Izostavljene su informacije iz dugogodišnje karijere iskusnog političara i bivšeg premijera Norveške. U drugom dijelu vijesti, skrajnuta su dva priloga koja se referiraju na poplave i nekoć aktuelne prirodne katastrofe. Jednim dužim opisuje se nabavljanje vreća u Doboju kao mjera predostrožnosti zbog mogućih novih poplava. Drugim, znatno kraćim, obrađuje se konferencija za medije Transparency Internationala na kojoj su predočene prijave građana o sumnjama glede dodijeljene pomoći u procesu obnove. Druga obrada sastoji se isključivo u prenošenju kratkih izjava, te se na ovaj način nedovoljna pažnja posvećuje zapostavljenoj temi od javnog značaja. Završnica je rezervisana za reportažu o pjevačkom društvu Doma penzionera  i pohvalno je da je vijest o najstarijoj skupini građana i njihovim aktivnostima dobila mjesto s obzirom na smanjenu medijsku vidljivost ove populacije.

Izbori i predizborne aktivnosti nisu spominjani.

PLUS DANA

Prilog iz prijedorskog Doma penzionera jer prikazuje bogat i radostan kulturni život populacije kojoj je medijska vidljivost nepravedno uskraćena.

MINUS DANA

Jednostrano ideološko interpretiranje završne riječi u suđenju Radovanu Karadžiću, kao i preovlađujući senzacionalistički ton koji kulminira u prilogu o pokušaju samoubistva u Bijeljini navođenjem imena, prezimena i dobi žrtve.

TV1                                                                                                                                        1. oktobar 2014.

Tužni tuzlanski radnici i pametni poslodavci

Dnevnik otvara vijest o završnoj riječi na suđenju Radovanu Karadžiću i propratna reportaža Armine Sadiković u kojoj smo obaviješteni o svim tačkama optužnice i težini djela što mu se stavljaju na teret. U nastavku, uredništvo se odlučuje na iscrpan prilog o dobrim uslovima u kojima žive haški pritvorenici. Ova odluka je u koliziji s pristojno urađenom prvom reportažom predstavljenom u serioznom tonu, jer je skrojena sa namjerom da izazove nevjericu i gotovo da je zabavnog karaktera pošto poslije genocida i etničkih čišćenja slušamo o začinu i mesu u životu pritvorenika.

Nakon nekoliko kratkih vijesti iz crne hronike, neobično velika pažnja i visoko mjesto u redoslijedu pridaje se izvještaju o predizbornoj saradnji Stranke za BiH i Demokratske fronte. Novinar Kenan Ćosić hvali aktere saradnje prikazujući ih kao političare kojima je država ispred stranačkih podjela, sve sa uklopljenim izjavama najviših stranačkih funkcionera. Na ovaj način spomenute stranke su otvoreno favorizovane, a izborni marketing jedva da je i presvučen u tekući događaj od dnevne važnosti. Dnevnik je do najzanimljivije tačke s aspekta analiziranja ispunjen s još nekoliko priloga, a potcrtavamo pokušaj istraživačke reportaže o povećanom broju putnika na aerodromima u BiH koji ostaje nedorečen. Poslije navođenja statističkih podataka koji svjedoče da je povećan promet na svim bh. aerodromima, novinarka Ajla Obradović ne upušta se u analizu ili kratki osvrt o značenju povećanja. Da li nam ono govori o povećanoj ekonomskoj aktivnosti? Boljem standardu građana? Promjeni regulative?

Dvije obrade uzajamno povezanih događaja (u pogledu oprečnih ekonomskih politika), što su jedan za drugim prikazani u Dnevniku TV1, ukazuju na dvije dominantne politike/ideologije. U prvoj saznajemo o novom prosvjedu radnika uništenih tuzlanskih preduzeća, gdje oni dobijaju pravo izravnog glasa (što je pohvalno) saopštenjem ličnih muka prije komentara načelnika opštine. Važno je napomenuti da nam konkretna problematika nije poznata iz datog sadržaja. U drugoj obradi upoznajemo se sa predlozima Unije poslodavaca FBiH povodom ekonomske krize na promociji njihove knjige, nakon čega je i direktor Asocijacije poslodavaca BiH uvaženi gost dnevnika. Tako predstavnici poslovne elite/poslodavaca dobijaju pravo da još jednom izlože predloge kao što su smanjenje poreza, ukidanje kolektivnih ugovora, zagovaranje fleksibilnosti radnog mjesta, promjene Zakona o radu, i to odmah nakon isporučenih tuzlanskih radničkih muka. U (ne)namjerno stvorenom ekonomsko-socijalnom bloku, radnici su svedeni na nemušte nosioce ličnih priča, nije dat prostor njihovoj političkoj artikulaciji i predlozima koje sigurno imaju, dočim je mjesto predlagača rješenja ekskluzivno namijenjeno poslodavcima. Primjetno je i da je voditeljka olako dopustila izbjegavanje gosta da odgovori na pitanje o razlikama koje nosi novi Zakon o radu. Veći dio intervjua gost je nesmetano saopštavao, bez voditeljkinih preispitivanja, ideološko/političko stanovište svoje interesne grupe.

Ostatak dnevnika protekao je u vijestima iz rubrike Svijet i povratku na dvije afirmativne lokalne priče. Jednu o otvaranju bosanske tržnice, drugu o značaju solarne energije, njenim perspektivama u BiH i proizvođačima solarnih kolektora u nas. Druga priča je dobro pripremljena, te promoviše društvenu odgovornost ukazivanjem na bitnost novih izvora energije.

PLUS DANA: 

Prilog o perspektivi solarne energije u BiH kao primjer obrazovne uloge medija, ali i korektno izvještavanje o završnoj riječi u postupku protiv Radovana Karadžića.

MINUS DANA:

Ustupanje nemalog prostora u centralnom informativnom sadržaju izbornom marketingu. Promicanje jedne interesne skupine i njene ideologije, bez ustupljenog prava na kontrastav, kroz prezentaciju predloga poslodavaca i intervjua sa njihovim predstavnikom.

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Pri poređenju ova dva informativna sadržaja uočljiva je sličnost u pogledu duljine, kao i slični pristupi pri odabiru afirmativnih lokalnih priča. Očita je razlika u ukupnoj interpretaciji Karadžićevog suđenja, gdje je u potpunosti zakazala ATV, kršeći osnovna etička i profesionalna pravila, dok je TV1 uglavnom primjerno izvijestila javnost. Opšti je utisak da je ATV više sklona senzacionalizmu, kao i da TV1, gajeći proklamovani imidž informativne televizije, više mjesta ustupa društveno-političkim vijestima. Zajednički imenitelj je i marginalizacija radničke klase, njihovog prava na artikulaciju, kao i na pristojnu pojavnost. ATV je u svom dnevniku izostavila vijest o protestu radnika RAOP-a iz Istočnog Sarajeva zbog neisplaćenih plata. TV1 jeste medijski obznanila tuzlanske radničke proteste, ali uz jednostranu nadogradnju u nastavku gdje se pravo na rješenje i predloge pruža isključivo poslovnoj eliti. Napomenuo bih da je krajnje uznemirujuće ATV-ovo objavljivanje imena i prezimena osobe koja je pokušala samoubistvo u Bijeljini, jer kako odabirom, tako i obradom ovog priloga vrijeđa se lični integritet i pravo na dostojanstvo žrtve, čime se narušavaju profesionalni i etički standardi.

(U ponedjeljak, šestog oktobra, čitajte analizu Dragana Markovine: FTV i RTRS)